COVID-19 demontirao prazne zapovesti Evropskog liberalizma

22730335_1378981332224183_3794659589785801333_n
Mikan Aničić, Otmica Evrope, 2004.

/Graham Dockery, blog Russia Today. Prevod na srpski: kolektiv TCL./

Već dugo vremena potpuno je očito da je ne samo evropski, već i projekat svetskog liberalizma ušao u fazu dekadencije i regresije. Dubina krize političkog projekta neoliberalizma ogleda se pre svega u potpunoj političkoj i ideološkoj konfuziji i dezorijentaciji  vladajućeg bloka. Dok vladajuće klase pokušavaju da na svaki način održe status kvo, na svetskom nivou jačaju tendencije koje su dovele do usporavanja i ometanja projekta  neoliberlane globalizacije. Zapadni blok  nema adekvatan odgovor na ovu situaciju i čini se da svaki potez zapravo ubrzava gubitak njegove moći. U takvoj situaciji duboke krize, dekadencije i gnjileža evropskog liberalizma virus korona je poslednji ekser koji će biti zakucan u kovčeg najambicioznijeg projekta buržoazije u istoriji – Evropske unije.

Izgrađena na principima posedničkog individualizma, kao klasni projekat i imperijalistička strategija evropskih metropola, Evropska unija se danas suočava sa egzistencijalnom krizom kakva je nezabeležena u njenoj istoriji. Pandemija COVIDa-19 samo će burtalno učniti ono što se, lenjinističim žargonom može nazvati razgoličavanje odnosa moći  i eksploatacije, razgolićavanje protivrečnosti kapitalizma -, ovoga puta u kontinentalnoj razmeri. Suportno autoru ovog teksta, rekli bi smo da ovakva Evropa, Evropa nesolidarnosti, konkurencije, krematorijuma, praznih rafova i pomahnitalog individualizma zapravo jeste Evropa Loka, Hobsa i Rusoa – Loka koji se za života bavio i trgovinom robovima. To je prava slika građanskog društva i suština privatnog vlasništa iz kojeg proističu zakoni kapitalističke ekonomije, zakoni koji se manifestuju kao ništa drugo do kvazi-darvinijanska borba za opstanak najjačih. Ili kako je to davno primetio Marks: protivrečnosti klasnog društva stalno će reprodukovati nepomirljivo neprijateljstvo među ljudima, a u nekim slučajevima mogu dovesti i do sloma društvene organizacije. Spas Srbije, kao i sveta, čini se, leži na Istoku.

Liberalizam počiva na nizu zapovesti. Političari ih izgovaraju, a mediji ponavljaju kao papagaji. Izjave poput „raznolikost je naša snaga“ postaju mantre dugo nakon što izgube svaki smisao. Ali, COVID-19 sve ovo menja.

Liberalizam je fluidna ideologija i njegova načela nisu zapisana ni u jednom velikom eseju ili utemeljujućem dokumentu. Ne postoje kamene ploče sa njegovim zapovestima i građani u liberalnoj demokratiji ne nosi „male crvene knjižice“ partijske ortodoksije, kao što su to subjekti komunističke Kine nekada činili. Ali, to ne znači da ova načela ne postoje.

Nakon smrti preko 10.000 ljudi širom sveta od virusa korona, centralno pitanje je koliko dugo ova načela mogu da opstanu.

1. Zatvorene granice su anti-Evropske

Zapovest: „Sloboda kretanja i izbora prebivališta za osobe u EU je kamen temeljac Evropskog državljanstva.“ – Evropski parlament

Realnost: Pandemija COVID-a 19 je munjevito ukinula dogmu „otvorene granice po svaku cenu“. Na prošlomesečnom susretu ministari zdravlja EU su se složili da bi zatvaranje granica na kontinentu bilo „nesrazmerno i neefektivno“. Dve nedelje kasnije, i sa širenjem virusa izvan granica Italije, francuski predsednik je izjavio da je „nacionalizam“ prava nepogoda i dodao da „virus nema pasoš“.

Virus možda nema pasoš ali, ljudi zaraženi njime svakako imaju. Danas, svega mesec dana nakon Rimskog samita, Šengenska zona je efektivno prestala da postoji. Skoro sve evropske države su zatvorile svoje granice, suspendujući letove i zabranile ili strogo ograničile ulaz stranim državljanima. Evropa je zamenila Kinu kao epicentar pandemije, dok desnica krivi prozne granice za širenje virusa. Otvorene granice su plemenita ideja dok biznis cveta i ljudi ne umiru ali suočeni sa aktuelnom krizom, lideri liberalnog zapada su se vratili nacionalnom egoizmu.

2. Ljudska prava i slobode su neotuđive

Zapovest: „Moderna civilizacija je vlastito utemeljenje bazirala na principu slobode koji nalaže da čovek nije puki instrument tuđih interesa, već centralno, autonomono živo biće.“ – Altijero Spineli, Evropski federalista

Realnost: Spineli je posvetio veći deo svog života Evropskim integracijama, a koncept lične slobode je nešto što evropski političari često pominju. Međutim, COVID-19 je stavio tačku na ove fraze. Karantin je sada nametnut širom kontinenta. Italijani koji prekrše naredbu o izolaciji mogu biti kažnjeni sa oko 227 dolara ili zatvoreni na tri mseca. Španija je uhapsila stotine i izdala kazne u vrednosti od 33.000 dolara, kao i Francuska i Norveška. U utorak je u Velikoj Britaniji usvojen zakon koji vlastima daje odrešene ruke da ogranče lične slobode u ime javnog zdravlja.

Prema zakonu, zdravstveni službenici će dobiti ovlašćenje da narede pritvaranje „potencijalno zaraženih osoba“ radi ispitivanja. Čak i nakon testiranja, zakon dozvoljava državi da nasilno izoluje potencijalne prenosioce zaraze na „nužno i srazmerno“ vreme. Roditelji takođe moraju predati svoju decu zdravstvenim radnicima ukoliko to bude od njih zatraženo ili će se suočiti sa novčanom kaznom.

Drakonske mere su zaustavile širenje virusa u Kini, ali naši lideri vole da se pretvaraju kako stavljaju lične slobode iznad dobrobiti države. Kažu kako su vlasti postale prijatnije i nežnije u odnosu na Srednji vek. U realnosti, kada počne uvrtanje ruku oni pristanu da daju carte blanche svojim službenicima da deluju kao srednjevekovni poverenici, koji su u borbi protiv kuge izolovali čitave ulice, palili sela i nametali zabranu kretanja uz pretnju zatvorom.

3. Mi smo svi jedna velika Evropska porodica

Zapovest: „Evropska porodica je sve samo ne savršena. Ali ona je najbolja stvar koja okuplja sve države Evrope oko zajedničkog stola.“ – Žan-Klod Junker, bivši predsednik EK

Realnost: Lideri EU su se 2000. godine usaglasili da moto evropskog bloka bude „Ujedinjeni u različitosti“, u pokušaju da ubrizgaju malo vitalnosti u okoštalu birokratiju koja čini Evropsku uniju. Trenutna pandemija je pokazala da je ta fraza prazna koliko i zvuči prazno.

Moć Brisela da deluje odlučno u slučaju javne zdravstvene krize je relativno ograničena. Ranije tokom ovog meseca, dok se broj slučajeva u Italiji povećavao na hiljade, vlasti u Rimu su poslale očajničku molbu za sanitetski materijal i pomoć putem evropskog Mehanizama Civilne Zaštite. Međutim, Brisel ne poseduje moć da naredi svojim članicama da reaguju i nijedna država nije htela da pošalje pomoć.

4. Evropska civilizacija je najbolja civilizacija

Zapovest: „Čitavo čovečanstvo…. bivajući jednako i nezavisno, niko ne sme načiniti štetu drugome, njegovom životu, zdravlju, slobodi i posedu.“- Džon Lok, engleski filozof

Realnost: Ideja društvenog ugovora – da se građani okupljeni zajedno suzdržavaju u svom ponašanju zarad opšteg dobra – rođena je u Evropi tokom epohe Prosvetiteljstva. Od tada, mi Evropljani volimo da vidimo sebe kao civilizovanu skupinu naspram hiper-individualizovanih američkih rođaka ili naših prijatelja u svetu prisiljenih da poštuju red u autoritarnom poretku.

U stvarnosti, Evropa iza sebe ima sedam decenija neprekidnog mira. Naša civlizacija nikad nije bila na iskušenjima. Sada, sa smrtonosnim virsom na našem pragu, neki od nas su se, preko noći, vratili u „prirodno stanje“.

Zanemarujući reči Loka, da ne pominjem zakon, dobijamo izveštaj o masovnoj pljački u Francuskoj, Italiji i Velikoj Britaniji. Tuče su izbile u supermarketima dok kupci u panici prave zalihe hrane i vode, dok talasi grđana ostavljaju rafove praznim, ne misleći na stare i onemoćale. U Britaniji, čak su i banke hrane, koje dobavljaju namirnice za najsiromašnije i najranjivije u društvu – opljačkane.

Da li je ovo Evropa Loka, Hobsa i Rusoa? U ovom trenutku se to ne čini.